Antivirus: Ovo je najbolja zaštita za vaš računar

Sigurnost vašeg računara je i dalje nešto o čemu morate voditi računa. Microsoft to pojačava sa Windows Defender-om i Windows Update-om, ali sa ransomware-om, phishingom, krađom identiteta i nizom drugih kršenja bezbednosti, bezbednost Windows-a i dalje predstavlja zabrinutost. Kao korisnik Windows-a, stoga morate preuzeti svoju odgovornost nepromenjenu. U ovom članku ćemo vam pomoći da odaberete šta vam je potrebno i koji softver nudi najbolju sigurnost.

U januaru 2002. Bil Gejts je pozvao svoje zaposlene u Microsoftu da suštinski promene način na koji razvijaju svoje proizvode. U to vreme, kompanija je imala najgoru moguću reputaciju kada je u pitanju bezbednost i morala je da se radikalno promeni, smatra Gejts. Majkrosoft mora da obezbedi proizvode koji su, po njegovim rečima, „dostupni, pouzdani i bezbedni kao struja, voda za piće i telefonija“. Ambiciozni, ali Microsoftovi programi su se poboljšali.

Метод тестирања

Testirali smo dvanaest relevantnih bezbednosnih paketa, posmatrajući najobimnije pakete (onlajn bezbednost, potpuna bezbednost, itd.). Pošto je Windows operativni sistem koji zahteva bezbednosni softver, fokusiramo se na ovo. Svi proizvodi su ocenjeni za bezbednosne karakteristike, dodatne funkcije i opštu upotrebljivost. Izvršeno je više skeniranja na celom sistemu, pojedinačnim drajvovima i USB medijumima, a vršeni su i redovni korisnički scenariji poput preuzimanja i onlajn bankarstva. Nadalje, ispitana je integracija sa drugim softverom kao što su različiti pretraživači i, na primer, Microsoft Office. Za procenu kvaliteta zaštite korišćeni su rezultati antivirusnih laboratorija AV-Comparatives i AV-Test.

Obezbeđivanje Windows-a

Većina Windows bezbednosti se dešava nevidljivo u pozadini, ali ne i komponente u bezbednosnom centru Windows Defender. Tamo ćete naći zaštitu od virusa i malvera, zaštitu naloga, zaštitnog zida i mreže, Windows SmartScreen za zaštitu programa i pretraživača, roditeljski nadzor i neke bezbednosne opcije koje zavise od prisutnog hardvera. Ovo poslednje uključuje „bezbedno pokretanje“, koje proverava integritet operativnog sistema prilikom pokretanja i sprečava učitavanje zlonamernog softvera, „izolaciju jezgra“ (koja koristi laganu verziju Hyper-V-a da izoluje procese i sprečava malver da manipuliše memorijskim adresama ) i na kraju podrška za TPM čip koji omogućava kriptografsku bezbednost i koji, na primer, koristi Microsoft BitLocker.

Istaknuti deo bezbednosti Windows 10 je Windows Defender. Štiti od virusa i špijunskog softvera, ali nakon nekih smešnih rezultata prethodnih godina, još uvek nema dobru reputaciju. Ipak, performanse Windows Defender-a u uporednim testovima protiv malvera kao što su AV-Test i AV-Comparatives su godinama u porastu i paket je po prvi put postigao savršen rezultat u decembru 2017.

Koliko je besplatan Windows Defender?

Prema Microsoft-u, Windows Defender je sada „toliko dobar da se brojne kompanije u potpunosti oslanjaju na njega“, što znači da je dovoljno dobar i za dom. To zvuči logično, ali nije. Kompanije imaju mnogo više bezbednosnih sistema u svojoj infrastrukturi, čiji status takođe često aktivno prate dobro obučeni administratori ili čak bezbednosni operativni centar i koji intervenišu u slučaju opasnosti. Pored toga, Windows Defender, pa čak i Windows, se razlikuju u korporativnom okruženju nego kod kuće! Preduzeća koriste Windows 10 Enterprise i Professional, koji uključuju bezbednosne funkcije koje nedostaju u Windows 10 Home. A ako kompanija kupi Windows Defender, dobija Windows Defender Advanced Threat Protection (ATP) pametniji antivirus nego što ga imamo kod kuće sa standardnim Windows Defender-om.

Više sigurnosti

Stoga je jasno da je potrebna dodatna sigurnost. Ali kakva je to sigurnost, još ne. Na to pitanje je takođe veoma teško odgovoriti, za to biste morali da znate upotrebu računara i korisnika. Da li bez razmišljanja otvarate dokumente primljene e-poštom, da li mnogo surfujete i volite da posećujete manje poznate veb stranice, da li je onaj smešni PowerPoint sa slikama i muzikom koji dolazi od prijatelja pregledan i prosleđen ili se briše neviđeno? Bezbednost je više od instaliranja antivirusnog programa ili paketa za internet bezbednost.

Nažalost, dobavljači sigurnosnih proizvoda ne olakšavaju korisniku. Poželjno je da svi oni stvaraju gustu maglu od teških tehničkih termina i puno bezbednosnog marketinga oko svojih proizvoda. Jer šta je tačno „antivirus sledeće generacije“ i da li je isti kod svih dobavljača? I da li je antivirusni paket koji koristi oblak ili mašinsko učenje bolji od onog koji ne koristi? I zar AVG i Norton, koji i dalje podržavaju Windows XP, ne bi trebali jednostavno da kažu da je bolje nadograditi Windows nego kupiti njihov proizvod? Ažuriranje je ionako često teška tačka, jer svakodnevno preuzimanje najnovijih informacija o virusima, ali ne i ažuriranje Windows-a i celog softvera takođe nije bezbedno. Skener ranjivosti (kao što su Avast, Avira, Bitdefender, Kaspersky i McAfee koji nude) koji proverava da li postoje ažuriranja za Windows i sav instalirani softver pomaže u tome. Čudno je da drugi dobavljači ne nude takvu funkciju, jer je ažuriranje toliko važno.

ватрени зид

Pored anti-malvera, zaštitni zid je neosporan drugi deo Windows bezbednosti. Windows ima zaštitni zid koji se već dovoljno dokazao. Opet, Microsoft tvrdi da je njegov sopstveni zaštitni zid dovoljan. I da, osim toga, sedi direktno u operativni sistem zajedno sa Windows Defender-om, radi efikasnije i manje opterećuje sistem.

Proizvođači bezbednosnih paketa suprotstavljaju se tome da njihov zaštitni zid nije inferioran u odnosu na Windows i instaliranjem njihovog antimalvera i njihovog zaštitnog zida, uživate u istim prednostima sa kvalitetnijim antimalverom. Upadljivo je da Avira, F-Secure i Sophos to ne smatraju potrebnim. Ovaj trio više nema sopstveni zaštitni zid, ali održava Windows zaštitni zid.

Još jedan izazov za dobavljače sigurnosnih paketa je to što je za potrošače zaštitni zid prvenstveno proizvod koji svoj posao obavlja potpuno automatski. I onda brzo nije bitno ko je vlasnik tog zaštitnog zida, sve dok postoji zaštitni zid. U okviru paketa koji nude zaštitni zid, još uvek postoji razlika između paketa koji se trude da ponekad teška pravila zaštitnog zida učine razumljivim, kao što su Norton, Bitdefender, G DATA i u manjoj meri Kaspersky i McAfee i AVG, na primer, ESET i Panda koji nemaju i stoga nude malu dodatnu vrednost u odnosu na Windows zaštitni zid.

'Antivirusne tehnike'

U borbi protiv zlonamernog softvera, uprkos svim teškim uslovima, proizvođači antivirusa koriste nekoliko tehnika. Najpoznatiji su potpisi virusa. Kod datoteka se poredi sa kodom poznatih virusa. Ovaj oblik je veoma efikasan, daje malo lažnih pozitivnih rezultata, ali ima stvarni uticaj na performanse sistema sa mnogo i velikih datoteka. Pošto je broj potpisa prevelik, proizvođači antivirusnih programa sve više koriste analizu ponašanja za rano otkrivanje zlonamernog softvera, iako to obično daje više lažnih pozitivnih rezultata.

Druga tehnika je stavljanje na belu listu aplikacija, gde su dozvoljeni samo programi od poverenja. Pošto proizvođač antivirusa u velikoj meri održava ovaj sistem, on je koristan dodatak drugim oblicima bezbednosti. Proizvođači zlonamernog softvera često su upoznati sa ovim načinima nadgledanja i pokušavaju da učine da njihov kod izgleda drugačije ili čak da ga u potpunosti sakriju u memoriji računara. Da bi i dalje prepoznao viruse, računar se proverava da li ima neočekivanih procesa ili procesa sa abnormalnim ponašanjem, kao što je Word dokument koji počinje da šifruje datoteke na čvrstom disku.

Nebezbednosni bloatware

Pored delova koji su neophodni za zaštitu računara, bezbednosni paketi prodaju i delove za koje to nije slučaj, ili u znatno manjoj meri. Na primer, šreder pomoću kojeg nepovratno brišete datoteke u AVG, Bitdefender, G Data i McAfee. Pronalazimo digitalni sef u koji bezbedno čuvate datoteke ili lozinke u Avast, Avira, Bitdefender, F-Secure, McAfee i Norton. Jednostavno su suvišne funkcije čišćenja i sistemski alati za optimizaciju Windows-a, kao što su Avira i Norton. Svi komunalni servisi koji imaju malo ili nikakve veze sa bezbednošću i koji su retko među najboljima svoje vrste. Norton nudi funkcije za optimizaciju čvrstog diska (Norton Speed ​​Disk), za čišćenje privremenih datoteka iz Windows-a, IE i Chrome-a, menadžer pokretanja i potpuno nepotrebnu opciju za grafički prikaz performansi. ESET nudi SysInspector koji „dubinski ispituje računar“, ali, suprotno onome što je obećano, jedva daje „detaljne informacije o komponentama, drajverima, mrežnim vezama i povezanim rizicima“.

Postaje zaista dosadno sa Avastom i AVG-om koji skeniraju sistem i Windows i donose nalaze, ali da biste ih rešili, prvo morate da nadogradite na skuplju verziju ili da se pretplatite na AVG PC TuneUp ili Avast Cleanup Premium. Iz bezbednosne perspektive, korisnik je ovde više – i nepravedno – uplašen nego što mu je pomogao. Nismo mogli da nađemo opciju da ovo zaustavimo.

Jednostavnost

Upotrebljivost paketa bi se mogla poboljšati u celosti. Posebno su Bitdefender i McAfee veoma laki za korišćenje i ne zamaraju korisnika nepotrebnim stvarima. Međutim, oba (kao i skoro svi drugi paketi sa pozitivnim izuzetkom Eset-a, F-Secure-a i Sophos-a) imaju nedostatak da se program ne može napraviti preko celog ekrana ili čak veći od veličine ekrana koju su osmislili proizvođači. Onda odjednom morate da skrolujete kroz liste opcija ili upozorenja dok se lako uklapaju u sliku.

Najlošiji rezultat je Pandina prilagođenost korisniku, koja je potpuno redizajnirala interfejs za nove Dome proizvode. To šteti inače prilično dobrom programu. Dizajneri su verovatno pravi korisnici iPhone-a, jer liči na njih sa malim ikonama na mreži, za automatsku promenu fotografske pozadine. Totalno zatrpan i neupotrebljiv, jer između ostalog ikone nisu dovoljno svetleće i prateći tekst postaje vidljiv tek kada se mišem pređe preko njega.

(Lozinka) sigurna

F-Secure koristi značajan deo glavnog prozora da bi vas pozvao da preuzmete njegov menadžer lozinki. Bez obzira koliko puta to uradite, to dugme nikada ne menja funkciju i otvara menadžer lozinki klikom miša - tako da ostaje veza do veb lokacije za preuzimanje čak i nakon kupovine. Menadžeri lozinki koje proizvodi nude su ionako zanimljivi, kao i digitalni sefovi u kojima možete čuvati važne podatke šifrovane. Mnogi od testiranih proizvoda nude takav proizvod i skoro svi dolaze u obliku brojnih ekstenzija pretraživača koji se brinu o popunjavanju korisničkog imena i lozinke i sinhronizaciji između uređaja. Ali nijedan ne dostiže nivo pogodnosti Lastpass-a ili Enpass-a ili besplatnih alternativa otvorenog koda kao što su Keepass, PGP4Win i Veracrypt.

Izuzetak od ovoga je McAfee TrueKey, koji je dobar proizvod, ali je nažalost ograničen na jednog korisnika. Postoji jasno zaključavanje za sve digitalne sefove i menadžere lozinki: ne prelazite sa menadžera lozinki i digitalnog sefa tako brzo, ako je to uopšte moguće. U mnogim slučajevima biće vam bolje sa alternativnim komercijalnim proizvodom, čak i ako ga morate posebno platiti. Taj trošak će se verovatno brzo isplatiti slobodom koju daje za kupovinu jeftine ponude za bezbednosni paket svake godine umesto da obnavljate pretplatu iz godine u godinu jer ste zaglavljeni zbog trezora.

Slična razmatranja se takođe odnose na bezbednost macOS i Android i iOS pametnih telefona i tableta. Korisnost i neophodnost antimalvera na ovim uređajima do danas nije dovoljno utvrđena, posebno zato što se korišćenje alternativnih prodavnica aplikacija retko dešava u našem delu sveta. Praktične funkcije su i dalje anti-phishing i protiv krađe za pronalaženje izgubljenog ili ukradenog uređaja, ali te funkcije su sada standardne i za iOS i za Android.

Privatnost

Privatnost je vruća i odlična prilika da ovi proizvodi pokažu svoju dodatnu vrijednost. Iznenađujuće, oni to retko kada rade. Tačno je da skoro svi nude „zaštitu privatnosti“, ali šta ona podrazumeva i način na koji se to radi veoma varira. Avast, Avira, F-Secure, G Data, McAfee, Norton i Panda čak nemaju očiglednu funkciju kao što je zaštita veb kamere. Nijedan (!) od proizvoda ne gleda čak ni kritički na podešavanja privatnosti samog Windows-a, dok Microsoft koristi Windows 10 više nego ikad za prikupljanje podataka o korisniku. Propuštena prilika, upravo zato što programi kao što su DoNotSpy10 i ShutUp10 pokazuju da je potrošačima to takođe potrebno, ali mogu biti oprezni prema alatima nepoznatih dobavljača. Još jedna uobičajena karakteristika privatnosti je VPN koji vam omogućava da „nevidljivo surfujete internetom“. U skoro svim slučajevima, ovo se odnosi na preprodaju komercijalne VPN usluge, obično Hotspot Shield VPN, ali uvek bez neograničenih podataka ili slobode izbora sopstvene pristupne tačke. Ako to želite, potrebna je dodatna plaćena pretplata.

Sigurnost sa internet pretplatom

Internet provajderi kao što su Ziggo, KPN i XS4ALL često nude korisnicima 'besplatan' antivirusni ili čak internet bezbednosni paket kao deo njihove sve-u-jednom i internet pretplate. Koji paket i za koliko uređaja zavisi od provajdera, ali je zgodna opcija koju treba pogledati. Može brzo biti dovoljan i doneti lepu uštedu.

Zaključak

Sada kada sam Windows ima dobar zaštitni zid i sve bolji antivirus, proizvođači bezbednosti moraju naporno da rade kako bi zadržali trenutne kupce ovih proizvoda. Čini se da svi oni još uvek traže i prečesto biraju poznati put umesto da budu istinski inovativni. Sa pozitivne strane, nijedan od testiranih proizvoda nije razočarao: svi oni nude dobar do veoma dobar antivirus i uredno se integrišu u Windows i drugi softver.

Na nivou detalja, postoji mnogo razlika i neki od proizvoda znaju bolje od drugih kako da skrenu pažnju na sebe, na primer, tišim korisničkim interfejsom ili nekim lepim dodacima. To su paketi koji jasno dobijaju punu konačnu ocenu. Pobednici testova su Bitdefender, Kaspersky, McAfee i Norton, od kojih svi nude dobar set alata i prijatni su za korišćenje. U zavisnosti od broja proizvoda koje treba zaštititi, jedan od ovih proizvoda je i savet urednika kao najbolja kupovina. Najmanje nam se dopala Panda, koja je sa svojim novim interfejsom zaista promašila cilj. Za većinu proizvoda, korisno je prvo instalirati probnu verziju, a tek onda kupiti. Ovo takođe nudi mogućnost da odmah proverite da li su prisutne sve funkcije koje su vam potrebne.

Potpuni rezultati testa

Рецент Постс

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found